Piše: dr. Harun Crnovršanin
Murat Mučić (1892–1984), rođen u selu Goduša kod Bijelog Polja, zauzima značajno mjesto u historiji Sandžaka. Njegov život obilježili su mudrost, hrabrost i posvećenost zajednici. Potekao je iz imućne porodice, a uzori su mu bili otac Kujo, poznati terzija, te dajdža Kasum Rebronja, čuveni sandžački guslar. Kao jedini sin među tri sestre, Murat je odrastao u okruženju koje je njegovalo poštovanje tradicije i društvene odgovornosti.
Podrška komitskom pokretu i borba za opstanak Bošnjaka
Od rane mladosti, Murat je bio aktivan u odbrani ugroženih Bošnjaka. Posebno se istakao u saradnji s Jusufom Mehonjićem, vođom komitskog pokreta, koji je djelovao u Sandžaku i na Kosovu. Komitski pokret, poznat po pružanju otpora režimima Kraljevine Jugoslavije, bio je od suštinske važnosti za očuvanje bošnjačkog stanovništva. Murat je, prema zapisima historičara, bio jedan od ključnih jataka Mehonjića, pružajući mu sklonište i podršku.
Godine 1943., u jeku genocida nad Bošnjacima u Limskoj dolini, Murat i Asim Kajević organizovali su odbranu Goduše. U bici koja je uslijedila, četnici su poraženi zahvaljujući brzoj reakciji lokalnih mještana i pomoći boraca iz Gornjeg Bihora. Ova bitka je spriječila masovno stradanje bošnjačkih civila u tom području.
MURAT MUČIĆ I ASIM KAJEVIĆ PRVI PRUŽAJU OTPOR ČETNICIMA
U BITCI NA GODUŠI 08. JANUARA 1943. GODINE
Bjelopoljski srez je prije Drugog svjetskog rata bio područje na kojem su se ukrštali interesi Srbije i Crne Gore kao i interesi ustaške NDH (Nezavisne Države Hrvatske) i Italije. Bošnjaci ovog kraja bili su prinuđeni da se bore za svoj opstanak kako znaju i umiju, jer im je prijetila opasnost potpunog istrebljenja. „…Nezavisno od mješovite Crnogorsko-muslimanske milicije, koja je brojala 50 vojnika a koju su Italijani formirali u avgustu 1941. za borbu protiv komunista, u Bjelopoljskom srezu se formira posebna Muslimanska milicija na čelu sa Ćazimom Sijarićem i Smajom Trubljaninom. Njegovi najpoznatiji komandiri četa bili su: Reka Šahman, Izet Čavić i A. Šabotić, dok se kao političke ličnosti pominju predsjednik opštine hodža Ibrahim Mekić i Murat Mučić.“ (iz knjige autora Mustafe Memića „Bošnjaci-muslimani Sandžaka i Crne Gore“, str.314, Sarajevo, 1996.)
Početkom januara 1943, godine, na sastanku crnogorskih i srbijanski četničkih komandanata u mjestu Šahovići kod Bijelog Polja, pročitano je naređenje Draže Mihailovića u kojem stoji da se: „… što prije „očisti“ Limska dolina i Tromeđa, tj. granično područje Crne Gore, Srbije i jugoistočne Bosne, od muslimana.“ Zadatak je povjeren najodanijem i najkrvoločnijem Dražinom vojvodi Pavlu Đurišiću, komandantu „Sandžačko-crnogorskih četničkih odreda“. Njegovi eskadroni smrti koji su brojali 3.000 zločinaca su, iznenada i žestoko, u jutarnjim satima, na Badnje veče 1943., napali i, nakon četiri dana orgijanja, pobili 1.400 staraca, žena i djece. Spaljeno je oko 60 bošnjačkih sela i zaseoka. Izbezumljene kolone muslimanskih civila iz Bjelopoljskog sreza (Donjeg Bihora) bježale su ispred četničke kame tražeći spas u povlaćenju ka Gornjem Bihoru (Petnjici) i Rožaju. Sa sjeverne strane, iz pravca Pešteri i Korita, nailazila je jaka četnička formacija koja je imala zadatak da presretne i pobije muslimanske izbjeglice iz Bjelopoljskog sreza. Murat Mučić i Asim Kajević prvi su saznali za četnički plan i munjevito organizovali mještane Goduše i okolnih sela. Izašli su na najveće uzvišenje zvano „Krši“ i tu sačekali četnike koji su samouvjereno nadirali ka Goduši. Prvo su zapucale Muratova i Asimova puška a zatim i ostalih branitelja.
Nakon kraćeg vremena Godušanima u pomoć stižu borci iz susjednog Gornjeg Bihora na čelu sa čuvenim mitraljescem Salkom Škrijeljem (1880-1988) iz Dašče Rijeke. Salko je bio jedan od najsposobnijih komandira milicije Gornjeg Bihora koju je predvodio mula Osman Hrastoder. „… Salkovu grupu činili su ovi borci: Ličina Elmaz, Ličina Šaban, Kalić Suljo, Škrijelj Elez, Škrijelj Ragip, Škrijelj Fazlija, Škrijelj Desto, Škrijelj Šabo, Škrijelj Sadik, Škrijelj Hajriz, Škrijelj Hazir, Škrijelj Mustafa, Škrijelj Hivzo, Škrijelj Sefo, Škrijelj Džemo, Škrijelj Abaz i Selmo Kalender. Ova grupa je došla na Lađevac odakle su imali pregled sela Bjelopoljskog kraja. Pošto su vidjeli da Korita gore, a da je Goduša još sačuvana, okrenuli su „Kršima“ ka Goduši. Četnici su na Sipanju gomilali opljačkanu stoku. Bihorci Gornjeg Bihora su se rasporedili, a jedna grupa je pošla ka narodu koji je bježao. Tražili su od četnika da se predaju jer nemaju kuda, ali su četnici zapucali. Onda su povikali i zapucali branitelji. Četnici su ućutali, a poslije dva sata ugasila se i vatra koju su ložili četnici na Bukvici. Bihorci su i dalje pucali, a onda je naišao narod i kazao da su četnici pobjegli preko Lima. Branitelji su ušli u Korita i kupili mrtve Bošnjake koje su ukopali tek drugi dan. Tako je odbijen četnički napad sa sjeverne strane Gornjeg Bihora, čime je osujećena i namjera da udare četnici iz Berana i sa Police i da se spoje sa onima koji su nastupali od Korita i Pešteri…“ (Iz knjige autora Salije Adrovića, Gornji Bihor, str. 108, Berane, 1995.) BItka na Goduši spada u red najvažnijih bitaka koje su spasile Sandžak. Autor ovog teksta je u ljeto 2016. godine obišao Godušu i okolinu i razgovarao sa mještanima o ovoj spasonosnoj bitci.
Murat kao mirotvorac i simbol humanosti
Tokom Drugog svjetskog rata, Murat je, uprkos četničkim zločinima, pokazao nesvakidašnju humanost spasivši 30 pravoslavnih komšija od osvete. Njegova pravednost i želja za mirom stekli su mu poštovanje svih nacionalnosti u regionu. Kao predsjednik Koritske opštine, zalagao se za opće dobro, što mu je osiguralo političku podršku i nakon rata.
Murat je bio poznat i kao muslihun (miritelj), osoba koja miri zavađene strane. Njegova mudrost i sposobnost da pronikne u ljudsku psihologiju omogućile su mu da riješi brojne sukobe, uključujući i one vezane za krvnu osvetu. Jedan od najslavnijih slučajeva bilo je mirenje dvije albanske porodice iz Rugove, čime je spriječeno višegeneracijsko neprijateljstvo.
Naslijeđe i trajni utjecaj
Murat Mučić bio je ne samo ratnik i mirovnjak nego i čuvar kulturne baštine. Kao vrsni narodni pjevač i guslar, ostavio je trag u očuvanju bošnjačke tradicije. Njegova dženaza, kojoj su prisustvovali ljudi iz cijelog Sandžaka, bila je dokaz poštovanja koje je stekao tokom života.
Ostavivši iza sebe brojno potomstvo i neizbrisiv trag u historiji Sandžaka, Murat ostaje simbol borbe, pravde i pomirenja. Njegov životni put služi kao inspiracija za buduće generacije u očuvanju identiteta i zajedništva.
























