Mezar Mujage Ademovog Kuča, smješten u haremu Centralne džamije u Tutinu, predstavlja jedan od najvažnijih simbola autohtone bošnjačke historije u ovom gradu.
Ovaj mezar, najstariji u groblju pored Centralne džamije, svjedoči o bogatoj prošlosti i dubokim korijenima bošnjačkog naroda na ovim prostorima.
Mujaga je bio sin Adema Bećiragića-Kuča, pripadnika poznatog fisa Kuč, a njegovi potomci danas nose prezime Ademović.
Porodica Ademović nastanjuje Gornju Mitrovu, dok su njihovi bratstvenici Hamzagići naseljavali Donju Mitrovu, područje koje danas čini gradsko jezgro Tutina.
Ove porodice vode porijeklo od Alije Kuča, koji se 1675. godine doselio u Rožaje iz Meduna, drevnog ilirskog grada. Alijini sinovi Bećir, Kamber, Ganija i Fetah ostavili su potomke koji su formirali bratstva Ademovića, Hamzagića, Ganića i Fetahovića.
Mujaga – vakif i čuvar naslijeđa
Prema historijskim podacima, Mujaga je bio vlasnik posjeda u Donjoj Mitrovi koji je uvakufio za izgradnju Centralne džamije i groblja koje je okružuje.
Njegov doprinos zajednici ističe se ne samo kroz vakuf nego i kroz očuvanje kulturnog i vjerskog identiteta Bošnjaka u ovom kraju.
Mezar Mujage Kuča danas je prepoznat kao simbol bošnjačke autohtonosti i kulturnog naslijeđa.
Nažalost, uprkos njegovom značaju, mezar već godinama čeka na renovaciju. Potomci Mujage i bratstvenici su prije gotovo deceniju kupili nove nišane prikladne za ovakvog velikana, ali obnova još nije realizovana.
Značaj očuvanja historijskog identiteta
Renovacija mezara Mujage Kuča ne predstavlja samo obnovu jednog spomenika, već i čin očuvanja historijskog identiteta Bošnjaka u Tutinu.
Ovaj mezar svjedoči o postojanosti jednog naroda na ovim prostorima, njegovim vrijednostima i doprinosima zajednici.
Intelektualna elita iz Tutina godinama apeluje na nadležne institucije, potomke i cijelu zajednicu da podrže inicijativu za obnovu mezara Mujage Kuča.
Očuvanjem ovog mezara čuva se ne samo historija jedne porodice već i kolektivna historija Bošnjaka u Sandžaku.
