“Nije pitanje da li mi želimo u EU, već je pitanje da li EU želi Srbiju.
Sudeći po sumanutim ucenama kojima nas izlažu da priznamo Kosovo, ukinemo Republiku Srpsku i uvedemo sankcije Rusiji, oni nas ne žele”. Kazao je ovo Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin za Večernje novosti i dodao da odnos prema EU “nije pitanje emocija već racionalnih odluka”.
Mnogi su u relativizatorskom maniru kazali kako ne treba pridavati značaj ovom klovnu i kako se nije nužno osvrtati na njegove umobolne umotvorine.
Rusiji 80% s ljubavlju
Ali.
Ali, problem je što je baš taj Vulin za koga ne znate da li je na drogama ili samo tako sam od sebe gleda na svijet, prvi policajac države Srbije i da on itekako određuje tokove racionalisanja prosječnog srpskog bića.
U današnjoj Srbiji u kojoj je preko 80% ljudstva protiv uvođena sankcija fašističkoj Rusiji, u kojoj se Putinu salutira, a uz Putinovu sliku masturbira, odbiti EU i kazati kako Srbiji nije mjesto u EU postalo je stvar kućnog vaspitanja uz pijane slavske stolove. Konkretno, najnovije istraživanje Demostata kazuje nam da u javnom mnijenju Srbije dominira mišljenje kako je Rusija najvažniji vanjskopolitički partner Srbije, a pomenutih 80 posto građana se ne slaže sa stavom da Rusiji treba uvesti sankcije.
Na koncu, tu je i čuveni evroskepticizam, a otvorena mržnja prema NATO paktu cvjeta u Srbiji i odavno je ona prešišala i bjelorusku mržnju pa možemo samo skrušeno kazati, kako je ovaj put nekadašnji potrčko Mire Marković debelo u pravu.
Ne, Srbi ne žele u EU, jer je EU jasno protiv fašističke Rusije, jer EU ima norme ponašanja, koje čovjeka čine civilizovanim ljudskim bićem i najviše jer EU ima nešto što se zove vladavina prava – a po toj vladavini kompletno rukovodstvo Srbije bi bilo ili iza rešetaka ili u drugim institucijama zatvorenog tipa i zdravstvene naravi. Pa je razumljivo što od EU masovno zazire, kao đavli od krsta.
Uz Vulina do Vladivostoka
A što se tiče spina i okretanja priče kako EU ne želi Srbiju nije usamljen u ovoj mentalnoj nakaradi Aleksandar Vulin. Evo Liljana Smajlović, tzv. Novinarka, kazala ja za Prvu TV, kako je , parafrziraću, SKANDAL tjerati jednu malu zemlju da uvede sankcije Rusiji. Zamislite molim vas, skandal je uvesti sankcije ruskim fašistima i ne ići u savezništvo sa njima?! To govori osoba koja se itekako pita za stanje sedme sile u Srbiji danas.
Ma stvarno, gospođo Smajlović skandal je da vam brane ljubav prema fašistima, što bi kazao Dimitrije Ljotić. SKANDAL! Pravi skandal.
I dabome, nije u tom zaljubljenom pogledu punom čežnje prema ruskoj “strani“ jedina Smajlovićeva. Tu je tušta i tma pripejd ljevičara koji su pročitali tri knjige o lijevoj misli i po autokratskom automatizmu, u glavama ih zamijenili staljinizmom. Tu su i nekadašnje vedete “demokratske Srbije“ i NGO sektora koje i dalje gledaju Putina kao denacifikatora. Tu je sila Boga kojekakvih relativizatora, moralizatora, profesionalnih nezmjerača i srednjičara, tu je i kamara onih koji bi “da si ostavimo Ukrajinu na miru“ i da se okrenemo pacifizmu, dok Hitlerov nasljednik Putin uništava ukrajinske gradove i sela spremajući se za nuklearni holokaust.
Nije nego!
Kada ovako posložite stvari, i kad imate ispitivanja javnog mnijenja, makar 80% Srba slaže se sa Vulinom, a najmanji problem su oni manifestni putinisti, koji svetosavlje škope znojem iz teretana i koji su duboko u svijetu poluistina i srednjovjekovnog mraka.
A zašto su oni najmanji problem? Pa zato što su isti tek posljedica, a ovi prvotni su uzrok stanja u kome se Srbija nepogrešivo iznova i iznova stavlja na pogrešnu stranu povijesti.
I na koncu prstohvat srpskog imperijalizma
O drugom dijelu Vulinove izjave, kada kaže da neko nekoga tjera da se “odrekne Kosova“ ili da “ukine RS”, treba napomenuti da je Kosovo samostalna zemlja, priznata u od strane UN-a, a da je RS tek entitet u isto tako samostalnoj i međunarodno priznatoj zemlji Bosni i Hercegovini.
I kao što BiH i Kosovo ne beru brigu, a trebali bi i za Sandžak i za Vojvodinu, tako bi se i Srbija i njen prvi policajac Vulin morali okanuti i Kosova i BiH.
Jer je to klasični imperijalizam. Dobro, u slučaju Srbije, lokalni imperijalizam, ali ne manje poguban po svojoj toksičnosti i efektima.
I da, takvu Srbiju neće niko! Takvu Srbiju u kojoj je Vulin ne ministar bilo čega neće niko. Takvu Srbiju u kojoj prvi čovjek države patološki laže i glumi žrtvu dok ga tzv. opozicija oponaša, a svi žive na gorivu fašističkog putinizma, neće ni rusko-bjeloruska zajednica, koliko su nisko pali.
Da ne bude zabune, Vulin je u izjavi za notorne Večernje novosti kazao i da je EU kao savez „stvar prošlosti“, jer su gubitkom političke samostalnosti zemlje EU „postale teritorije, a ne države“. Ovo je tačno ako ste Lukašenko ili Putin. Pa je onda jednako tačno i da je Vulinov pogled odavno usmjeren prema “majčici Rusiji“ i nekakvim gore navedenim savezima sa Bjelorusijom ili Rusijom, što, opet složićete se trkom podržava najmanje 80% pomenutih u Srbiji.
Koliko je ovo katastrofalno, poražavajuće, anticivilizacijski, pogrešno, jadno i bijedno, to je već druga stvar i drugi par rukava. Objektivno, Srbija je jednako tako podržavala Miloševića, a smijenila ga je ne zbog diktatorstva nego zato što je iznevjerio njihove osvajačke pretenzije. E, isto tako se Vučiću ljulja stolica, a Putin je sa onih slika i fotografija sišao među Srblje, koje ga zajapureno čeka.
Tragično, no dobro je znati istinu!
(Autonomija.info)
