Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić potvrdio je da Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) posjeduje sonično oružje, poznato kao „zvučni top“, koje je kupljeno još 2021. godine. Međutim, kako tvrdi, ovo oružje nikada nije uvršteno u upotrebu niti je montirano na bilo koje policijsko vozilo.
„Ti sistemi stoje u našim magacinima u kutijama. Oni jesu u vlasništvu Ministarstva unutrašnjih poslova, ali nisu ubačeni u upotrebu, niti su montirani na bilo koje naše vozilo ili sistem“, izjavio je Dačić za srbijanski list Danas.
„Nespretna izjava“ o nepostojanju oružja
Ova izjava dolazi nakon što je ranije tvrdio da MUP ne posjeduje takav sistem. Kada su ga novinari suočili s kontradiktornošću njegovih izjava, Dačić je odgovorio da je njegova prvobitna tvrdnja bila „nespretna“.
„Pod time se mislilo da MUP nije uvrstio ovo sredstvo u svoj arsenal sredstava prinude“, pokušao je pojasniti ministar.
Zašto je država kupila neiskoristivo oružje?
Na pitanje zašto je Srbija uopće nabavila zvučno oružje ako njegovo korištenje nije dozvoljeno, Dačić je priznao da se radilo o pogrešnoj investiciji.
„To je promašena investicija. Verovatno se tada mislilo da će biti usvojen novi zakon o policiji koji je predviđao i korišćenje zvučnog oružja“, kazao je.
Međutim, nije dao konkretan odgovor na pitanje ko će snositi odgovornost za trošenje javnog novca na neupotrebljivo oružje.
„Ne znam, ja tada nisam bio ministar policije“, kratko je odgovorio.
MUP nabavio sistem „LRAD 100X“
Podsjetimo, tokom sjednice Odbora za bezbjednost Narodne skupštine Srbije, Dačić je potvrdio da MUP posjeduje američki sistem LRAD 100X, koji se koristi za emitiranje glasovnih poruka na velikim udaljenostima.
„Ovo je nabavljeno za glasovnu poruku, ni za kakve vazdušne ili zvučne talase“, rekao je Dačić, dodajući da ovaj sistem nikada nije uvršten u zvanični arsenal MUP-a.
Iako je istakao da oružje neće biti korišteno, postavlja se pitanje zbog čega je država uopće ulagala u tehnologiju koja je ostala neiskorištena i koja, prema riječima samog ministra, nije predviđena za upotrebu.
Ostaje nejasno da li će neko snositi posljedice zbog ovog trošenja budžetskih sredstava ili će još jedan milionski trošak pasti u zaborav.