U najnovijem političkom preokretu, lider nekadašnjeg Demokratskog fronta i nelegal predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, pokazao je da su mu prioriteti jasni – kada se bira između fotelje i Rusije, fotelja pobjeđuje. Odluka da podrži obuku ukrajinskih vojnika od strane vojske Crne Gore zaslužuje aplauz, posebno ako Mandićeva politička evolucija nije samo rezultat očajničke želje da zadrži svoju funkciju.
Kako su naveli iz Demokratske partije socijalista, Mandićevo političko sazrijevanje trajalo je nekoliko decenija. “Ipak, ako je na kraju došao na platformu DPS-a, to je velika satisfakcija za našu politiku”, ističu iz stranke.
Iako je prije samo dvije godine optuživao Zdravka Krivokapića da izdaje glasače koalicije “Za budućnost Crne Gore” zbog slanja vojnika u Ukrajinu, Mandićevo glasanjem za obuku ukrajinskih vojnika predstavlja priznanje da je Rusija izvršila agresiju.
Ranije potpisom koalicionog sporazuma priznao nezavisnost Kosova i aminovao sankcije Rusiji. “Iako ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez fotelje, iz današnje perspektive, možda je bilo vrijedno ponuditi mu je ranije”, dodaju iz DPS-a.
Možda bismo danas gledali transformisanog Andriju Mandića, umjesto da svjedočimo štrajku glađu zbog priznanja nezavisnosti Kosova ili pozivima ratnim drugovima da otkopavaju oružje.
Iz DPS-a apeliraju na sve novinare, snimatelje i fotografe da ne izlažu predsjednika Skupštine “griži savjesti” i da ostave duboko u arhivi Mandićeve fotografije sa Putinom, kao i njegova obećanja o ukidanju sankcija Rusiji, povlačenju priznanja nezavisnosti Kosova i izlaženju Crne Gore iz NATO-a.
