Pitanje: Selam alejkum! Ja radim van kuće i imam platu u iznosu od 1.200 KM. Moj muž također radi za 2.000 KM. S obzirom da moj muž smatra da je oštećen time što ja radim, prinuđena sam da mu dajem svu svoju platu na ime naknade, jer sam osam sati radnim danom van kuće. Da li on ima pravo da toliko uzima od mene i kolika bi bila ta naknada na koju on ima pravo u konkretnom slučaju? Da je moja plata i veća, on bi opet svu uzeo. Napominjem da on umjesto da opremi kupatilo u kući, kupuje najnoviji mobitel na tržištu i slično. Imam li ja udjela u planiraju kućnih troškova ili to samo on ima?
Odgovor:
Doista je mnogo toga što bi trebalo razmotriti kako bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, stoga ćemo spomenuti samo najbitnije stvari, izostavljajući ono što nije obaveza da spomenemo prilikom odgovora.
Islam je u svome savršenstvu uzdigao prava žene toliko da je to prije islama bila nepoznanica čovječanstvu. Jedno od prava koje islam garantira ženi jeste i pravo na posjedovanje imetka. Žena u islamu nasljeđuje imetak i biva nasljeđivana od strane onih koji ostaju iza nje nakon smrti. Žena u islamu može da posjeduje ogroman imetak i kao takva, ako je udata, nije obavezna da izdržava svoga muža, pa makar on bio siromah. Normalno, ako bi muž bio siromašan, a žena bogata, njoj bi bilo pohvalno da pomogne svoga muža, lijepo je da njemu prije drugih udijeli sadaku, kao što joj je dozvoljeno da mu pozajmi novac koji je njemu obaveza da vrati kao da je to pozajmio od nekog drugog.
Nakon spomenutog, postupak vašeg muža, ako to nije dogovoreno između vas dvoje prilikom sklapanja braka, čista je nepravda (zulum) koju islam strogo zabranjuje, a naročito ako se radi o nekome ko je blizak insanu i ko insanu čini mnogo dobro, kao što je slučaj u relacijama muža i supruge. Ajeti i hadisi koji govore o zabrani nepravde, kao i teškim ovodunjalučkim i ahiretskim kaznama koje čekaju nasilnike, u islamu su toliko mnogobrojni da ih ne treba spominjati. Uzimanje vašeg imetka na taj način sigurno potpada pod pojam nedozvoljenog načina prisvajanja imetka. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte.” (En-Nisa, 29)
U osnovi muž nema pravo da uzme od ženinog imetka – NIŠTA, osim onoga što mu ona daruje drage volje, baš kao što nema pravo da uzme imetak nekoga drugog. Govoreći o ženinom pravu na vjenčani dar (mehr) i njenom pravu na raspolaganje imetkom, Uzvišeni Allah je kazao: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4) Ovaj ajet jasno ukazuje da žena posjeduje imetak koji dobije na ime vjenčanog dara i da muž od tog imetka može da dobije samo ono što mu ona svojevoljno daruje.
Po islamskom učenju, muž je taj koji je obavezan da izdržava ženu, i u pogledu toga ne postoji razilaženje kod islamskih učenjaka.
Aiša, r.a., prenosi da je Hind bint Utbe, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: “Allahov Poslaniče, doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu, osim onoga što ja uzmem bez njegovog znanja.” Allahov Poslanik je kazao: “Uzmi onoliko koliko je (po običaju) potrebno tebi i tvom djetetu.” (Buharija i Muslim)
Kazao je Ibn Kudame: “Izdržavanje supruge je (muževa) obaveza koju potvrđuje Kur’an, sunnet Allahovog Poslanika i konsenzus islamskih učenjaka.” (El-Mugni, str. 8/156)
Treba napomenuti da je jedan od osam uvjeta validnosti zapošljavanja žene izvan kuće i dozvola supruga. Muž ima potpuno pravo da dopusti ili da uskrati ženi zapošljavanje izvan kuće.
Isto tako, treba znati, u vašoj situaciji, da su islamski učenjaci kazali da muž ima potpuno pravo da za suprugin svakodnevni izlazak iz kuće (što će neminovno uzrokovati uskraćivanje određenih prava muža kod supruge) traži od supruge određeni procenat njene plate (shodno dogovoru) kao nadoknadu za to što joj je dozvolio da ostavi kuću i kućne obaveze.
Ako žena pristane na to, onda treba da se drži dogovorenog, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su dogovorili.” (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani ovaj hadis ocijenio je vjerodostojnim u više svojih knjiga.)
Isto tako, treba napomenuti da je supruzi dozvoljeno da prije sklapanja braka uvjetuje mužu dopuštenost zapošljavanja nakon braka, i ako muž pristane na taj uvjet, obaveza mu je da se drži onoga što je dogovorio prije braka te da dopusti supruzi zapošljavanje, bez da od nje traži nadoknadu za to, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Doista su najprioritetniji uvjeti koje trebate ispuniti oni uvjeti na osnovu kojih su vam vaše supruge postale dozvoljene.” (Buharija i Muslim, od Ukbe ibn Amira, r.a.) Ako bi muž prilikom sklapanja braka pristao na uvjet zapošljavanja supruge, koji mu ona postavi, a nakon braka odbije da to ispuni, žena u toj situaciji (u osnovi) ima pravo da traži razvod braka.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
