U tišini koja prati odlazak voljenih, srce se slama, a suze postaju jedini svjedoci onoga što je bilo.
Nažalost, 30. septembar ostaje zapečaćen u sjećanju kao dan gubitka, dan kada je Fahrudinova majka Remka, u svojoj 55. godini života, napustila ovaj svijet.
Ovaj datum nosi težak pečat, jer je to dan kada je prije tačno sedam godina, ubijen njen sin, Fahrudin Skarep.
Fahrudin je izgubio život na brutalni i nehuman način, a ubica, policajac Belojica, osuđen je na samo pet godina zatvora, što je dodatno pojačalo bol i bijes koji je osjećala rahmetli Remka.
Njena sudbina nije bila samo tragedija gubitka djeteta, već i borba sa svakodnevnim životom, prožeta sjećanjima na sina čija je sudbina ostala nerazjašnjena i čija je smrt ostavila neizbrisiv trag u njenom srcu.
Život bez Fahrudina bio je ispunjen mukom i tugom.
Remka je ostala sa tri ćerke i suprugom, koje su bile njen oslonac, ali nijedna od njih nije mogla zamijeniti ljubav koju je imala prema svom sinu.
Svaka godina koja je prolazila donosila je novu dozu bola, ali i sjećanja na divne trenutke koje su proveli zajedno.
Njena duša bila je opterećena tugom, a srce ispunjeno gubitkom koji se nije mogao ni izreći.
Kada je Remka napustila ovaj svijet, ostavila je iza sebe ne samo sjećanje na majku, već i na ženu koja je hrabro nosila teret svoje sudbine.
Njena borba, njena snaga, i, nažalost, njena bol, postali su simboli onoga što znači biti majka koja gubi svoje dijete.
Iako je Remka otišla, njen duh će živjeti kroz njene ćerke, koje će nositi njeno sjećanje i ljubav prema bratu.
Njihova borba da se suoče sa gubitkom biće refleksija svega što je ona bila – snažna, hrabra i puna ljubavi.
Na ovaj način, 30. septembar postaje dan sjećanja ne samo na gubitak, već i na ljubav koja nikada ne umire. Remka i dalje živi u srcima onih koji su je voljeli, a sjećanje na Fahrudina će zauvijek ostati svjetionik nade i snage.
Rahmetli Fahrudin Skarep
