Bivši izaslanik EU za Kosovo i visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrič (Woldfgant Petritsch) izrazio je uvjerenje da će normalizacija odnosa na kraju podrazumijevati neku vrstu priznanja Kosova od strane Srbije, komentarišući nedavno pismo Džoa Bajdena (Joe Biden) Aleksandru Vučiću povodom Dana državnosti Srbije, prenosi Radio slobodna Evropa (RSE).
Petrič je u razgovoru za RSE naglasio da je EU opreznija oko kosovskog pitanja te da rješenje „nije iza ćoška“.
Komentarišući pismo predsjdnika SAD Džoa Bajdena upućeno predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću povodom Dana državnosti sa porukom da nema više vremena za dosadašnji pristup za rješavanje pitanja Kosova Petrič smatra prije svega da je to početak zvanične komunikacije između Bajdena, kao predsjednika SAD i Vučića.
„Veći dio pisma govori pozitivno o odnosima dvije zemlje. Međutim, Bajden je želio da ovim pismom još jednom pošalje poruku da su SAD uz zemlje koje su već priznale Kosovo“, rekao je Petrič.
„U slučaju Evropske unije to znači većina njenih članica, ali ne sve. Takođe da treba uvažiti realnost i da završetak dijaloga o normalizaciji odnosa – što je ključna riječ – za SAD znači diplomatsko priznavanje Kosova. To je korak dalje u jeziku u odnosu na rječnik koji koristi EU kao posrednik u dijalogu“, rekao je on.
Petrič je ocijenio da se tu pojavljuje jaz o kome treba da se pregovara, da Beograd svakako smatra da priznavanje Kosova nije dio procesa normalizacije, dok je stav SAD drugačiji.
„To je pitanje semantike koju, po mom mišljenju, ne treba precjenjivati. Sada je ključno pitanje da li je EU kao posrednik u dijalogu spremna da napravi iskorak. Kada Kosovo nakon izbora formira pregovarački tim treba nastaviti korak po korak. To će biti dug put, pravi maraton i u tom dijalogu treba približiti pozicije Beograda i Prištine. To je jedini pragmatični put naprijed,“ rekao je Petrič.
Petrič se slaže sa ocenom RSE da i dalje postoje izvjesne razlike između EU i SAD oko pristupa rješavanja kosovskog pitanja, pošto je EU opreznija obzirom da pet njenih članica nije priznalo nezavisnost Kosova.
„Stoga je njen stav bliži onome što Beograd želi, a to znači da pitanje priznavanja ostane otvoreno. Ta ograničenja sa kojima se EU suočava, njen posrednik Miroslav Lajčak mora da uzme u obzir, što znači da će se to pitanje rješavati na samom kraju procesa“, rekao je Petrič i dodao da ako se uzmu u obzir primjeri takvih složenih pregovora iz prošlosti to traje prilično dugo.
Sve dok sve članice EU ne priznaju Kosovo, nije dobra ideja da se vrši preveliki pritisak kako će izgledati finalno rješenje na kraju čitavog procesa, ocijenio je Petrič.
On smatra da se u dijalogu mogu zaobići prepreke i ostvariti napredak.
„Naime, ovde nije riječ o situaciji ‘sve ili ništa’, već postepenom, tipičnom evropskom pristupu i okončati pregovore, a da se finalno rješenje i stanje ne mora unaprijed definisati“, smatra Petrič.
„Za mene je u ovom trenutku veoma važno pitanje šta EU može da uradi ne samo kada je riječ o Srbiji, da omogući zemljama regije pristup evropskim programima koji su dosada bili rezervisani samo za države članice. To bi bilo pomoćno sredstvo za postepeno vezivanje, korak po korak, Zapadnog Balkana za Evropsku uniju. Čekanje i odlaganje zato što Francuska i Holandija ne žele skoro proširenje – jeste najgora strategija jer ide u prilog Rusiji i Kini,“ smatra Petrič.
On kaže da je iznenađen potezom Njemačke da predloži Kristijana Šmita (Christian Schmidt) za novog visokog predstavnika u BiH, jer je, po njegovim riječima, Kancelarija visokog predstavnika sada dio problema, a ne rješenja, „pošto se radi o postratnoj instituciji koju je Rusija često zloupotrebljavala koristeći veto“.
„Naravno, treba da ozbiljno prihvatimo inicijativu Berlina i vidimo šta se može postići“, rekao je Petrič dodajući nema načina da se vrati na pređašnje stanje jer je situacija sada potpuno drugačija, te da će EU morati da promijeni svoju strategiju i ne fokusira na promjene Ustava BiH, što je uzaludno, već na suštinska pitanja kao što je sveopšta korupcija u zemlji.
„Nažalost, na Balkanu i dalje preovlađuje postratni mentalitet. Uzroci rata nisu otklonjeni i transformisani u neku vrstu kohabitacije i prihvatanja države Bosne i Hercegovine. Ne postoji transformativni trenutak, potencijal na Zapadnom Balkanu, kao što je to bio slučaj u Zapadnoj Evropi u vrijeme Maršalovog plana. Njemačka je sada uzorna demokratija uprkos djelovanju ultradesničarske Alternative za Njemačku. Austrija je potpuno drugačija zemlja nego što je bila prije 50 godina. Nažalost, Balkan još nije dostigao taj nivo. Zbog toga ne vidim svjetlo na kraju tunela“, kazao je ovaj bivši austrijski diplomata koji je sada na čelu Maršalovog fonda u Beču.
Petrič se složio da taj transformativni potencijal treba da se podstiče spolja ali da se takođe mora stimulisati u samim balkanskim zemljama.
