Upravo su Elmedin Konaković i njegov lutak na navijanje Edin Forto, iskazali grubo nepoštovanje prema žrtvama genocida, odbivši njihov zahtjev da ponište odluku o dodjeli priznanja kontroverznoj Nevenki Tromp. Njih dvojica neprestano ističu “zajednički imenitelj, koji ih okuplja”, ali očuvanje tog imenitelja ponekad uključuje relativiziranje historijskih činjenica, neprimjereno etiketiranje pripadnika Armije RBiH koje se naziva seljacima, uvredljiv govor o ezanu, te zajednički i otvoreni napad na javni moral i način života građana KS.
Konaković i Forto nemaju šta tražiti među porodicama žrtava genocida i bošnjačkim povratnicima u RS-u. Njih ne zanima istina o genocidu, već glasovi. Forto nije u stanju proučiti Fatihu i iskazati poštovanje prema žrtvama, ubijanim zbog njihovog vjerskog identiteta. Njihovo ulagivanje neće zasjeniti izdajničku odluku da kao predsjednici NIP-a i NS-a ne podrže zajednički nastup 10 probosanskih stranaka u koaliciji “Pokret za državu”. Ta Konakovićeva izdaja nosi dodatnu gorčinu jer otkriva njegovu spremnost da o esencijalnim pitanjima za opstanak države, on lakše pregovara s Draganom Čovićem, nego s predsjednicima 10 probosanskih stranaka.
Konaković i Forto nemaju svoje kandidate za institucije vlasti u RS-u, jer njih zanima samo Sarajevo. Državotvorna politika tog nesposobnog i gramzivog dvojca najbolje se ogleda u likovima njihovih stranačkih eksponenata, pijanog višegradskog odbornika Muamera Sofovića, koji predvodi proslave sa srpskim zastavama i smutljive Boške Ćavar, čija HDZ-ova ruka je zimus poklopila Mostar.
Izvor: Hayat.ba
