Na pitomoj i prelijepoj Jabuci, na samoj granici između Srbije i Crne Gore, živi porodica Lukić koja se bavi stočarstvom. Njihova imanja i livade nalaze se i u Srbiji i u Crnoj Gori, što im često stvara izazove, ali i prilike.
“Naša kuća je oko 300 metara od same granice, a oko 70% imanja i livada nam je u Crnoj Gori. Bavimo se stočarstvom, imamo 500 ovaca, preko 100 goveda i 40 konja. Za ispašu i pojenje moramo preći na pašnjake i pojilišta koja su na teritoriji Crne Gore,” objašnjava Milenko Lukić.
Potraga za stokom i prevoz stoke preko granice postali su mnogo teži nakon podjele jedne zemlje na dvije države. “Ja moram dnevno preći granicu i preko 20 puta kad je sezona radova u toku i poterati stoku. Svaki put kad zakoračimo, pogranična policija nas pita, provjerava, kontrolira i ponekad zabranjuje prelazak,” dodaje Milenko.
Nakon brojnih žalbi i prigovora, lokalna samouprava i predsjednik su reagirali i asfaltirali dva kilometra puta, što je omogućilo lakši prevoz stoke. “Nisu muke prestale ni kada smo za svaku ovcu nabavili pasoš. Sve to je trajalo do prije nekoliko godina, dok se vlast u Crnoj Gori nije promijenila. Sada je, moram priznati, ipak malo bolje,” kaže Milenko.
Porodica Lukić je ponosna što su uspjeli ostati na svom ognjištu i nastaviti svoj rad, iako je život na pograničnom području postao mnogo teži. “Puna kuća djece za nas je najveća imovina. Zahvaljujući upravo Lukićima, opstaje i osnovna škola na Jabuci jer je pohađaju njihova djeca.”
Ova priča o životu na pograničnom području pokazuje kako ljudi mogu pronaći načine da se suoče s izazovima i nastave raditi, iako im je život postao mnogo teži nakon podjele zemlje na dvije države.
