Rođak stradalih Jovana i Milanke Madžgalj, Vule Medojević, smatra da će o ovim žrtvama pisati historija. Prema riječima Medojevića, dobrota, poštenje i gostoprimstvo opisuju stradale.
“Ove žrtve koje su pale u 21. vijeku, vjerujem da će pisati historija. Dvije poštenije duše koje žive na ovom prostoru nisu mogle biti bolje, nisu ne samo bolje i ljepše, gostoprimnije kao što su oni, takvi su im bili i slavni preci. Njihov prađed Marinko Madžgalj bio je najugledniji građanin, nisam ga zapamtio, otac moje majke značio je za čitav Sandžak ugled i poštovanje među ljudima ovoga kraja na prvom mjestu, zatim njegovi sinovi, unuci, praunuci i sad unučad,” navodi Medojević za VBP portal.
Medojević smatra da je bezbjednost zatajila, ali i lokalna uprava. “Straha ne fali, samo je zatajila bezbjednost, lokalna uprava i mediji. Svraćao je taj krvnik, niko ne kaže, ne daj Bože, ja pripadam toj rodbini, da je to nacionalistički, šovinistički, partijski, to ne kažem, ali čovjek iza rešetka 30 i nešto godina biti pušten na slobodu bez kontrole, ne može,” dodaje on.
Bjelopoljac napominje da je čuo da su mještani zvali policiju jer im je Balijagić bio sumnjiv još kad se pojavio prije desetak dana.
“Odavde kako pričaju, ljudi su zvali policiju, čovjek naoružan, nepoznat, da navodno traži kera, izgubio kera, gdje je god svratio bio je ugošćen, primljen, ovdje su ljudi gostoprimljivi mnogo, po tome su čuveni, i on je u njihovoj kući bio, ručao, vidio kutak, vidio sve kako žive, njih dvoje samo, pitao je sve. Zašto nije policija došla odmah?” ističe on.