Izjave predsjednika Slobodne Crne Gore Vladislava Dajkovića, iznesene povodom formiranja opštinskog odbora njegove stranke u Bijelom Polju, otvaraju ozbiljna pitanja o karakteru političke poruke koju ta partija šalje javnosti. Posebno je zabrinjavajući dio njegovog obraćanja u kojem, bez ikakvog konteksta i institucionalne analize, tvrdi da su „Srbi žrtve nacionalne segregacije“, dok istovremeno navodi da Bošnjaci „drže 35 od 40 opštinskih funkcija“.
Takva tvrdnja, predstavljena bez objašnjenja šta se podrazumijeva pod „funkcijama“, kako se one biraju i na osnovu kojih zakonskih procedura, ne djeluje kao argumentovana politička kritika, već kao klasičan primjer etničkog prebrojavanja – metode koja je u regionu više puta pokazala da vodi ka produbljivanju podjela, a ne ka rješavanju problema.
Pogledajte izlaganje Dajkovića u ovom videu OVDJE
Etnička matematika kao političko oružje
Dajkovićeva retorika svjesno pojednostavljuje složene političke odnose u multietničkoj sredini kakva je Bijelo Polje. Umjesto da govori o konkretnim politikama, rezultatima vlasti, zapošljavanju po partijskim linijama ili institucionalnim zloupotrebama, on fokus prebacuje na nacionalnu strukturu, stvarajući narativ u kojem se jedna etnička zajednica predstavlja kao privilegovana, a druga kao sistemski potlačena.
Problem takvog pristupa nije samo u njegovoj netačnosti ili nedokazanosti, već u tome što implicira da je pripadnost narodu, a ne zakon, kvalifikacija ili izbor građana, osnov za političku legitimnost. Time se odgovornost DPS-a i dugogodišnje vlasti Mila Đukanovića ne kritikuje na građanskoj ili institucionalnoj osnovi, već se svjesno prebacuje na Bošnjačku stranku i Bošnjake kao kolektiv.
Opasno targetiranje Bošnjaka
Posebno problematičan dio Dajkovićevih izjava jeste način na koji Bošnjačku stranku i Bošnjake uopće dovodi u vezu s navodnom „segregacijom Srba“. Takva formulacija ne kritikuje političko djelovanje jedne partije, već proizvodi osjećaj da je čitava jedna zajednica odgovorna za stanje u opštini.
U društvu koje je već opterećeno ratnim nasljeđem, etničkim nepovjerenjem i političkom manipulacijom identitetima, ovakva retorika ne može se posmatrati kao bezazlena. Ona direktno doprinosi stvaranju atmosfere „mi protiv njih“, u kojoj se građani ne dijele po tome kako žive, rade i glasaju, već po tome kako se nacionalno izjašnjavaju.
Kritika DPS-a bez šovinizma – propuštena prilika
Ironično, Dajković ima sasvim legitiman politički prostor da kritikuje DPS i njegovu višedecenijsku vladavinu u Bijelom Polju. Međutim, umjesto da se fokusira na korupciju, nepotizam, ekonomsko zaostajanje ili iseljavanje mladih, on bira put nacionalne konfrontacije, čime ozbiljno dovodi u pitanje deklarativno zalaganje za „dostojanstvo grada i države“.
Ako je cilj istinska promjena, onda se ona ne može graditi na podgrijavanju etničkih frustracija i optuživanju cijelih naroda, već na jasnoj političkoj odgovornosti, transparentnosti i poštovanju multietničkog karaktera Crne Gore.
Zaključak
Dajkovićeve izjave o Bijelom Polju nisu samo politički oštre – one su duboko problematične jer normalizuju šovinistički diskurs pod izgovorom borbe protiv DPS-a. Umjesto da ponudi alternativu starim podjelama, Slobodna Crna Gora, barem u ovom nastupu, djeluje kao još jedan akter koji te podjele koristi kao gorivo za vlastiti politički uspon.
U vremenu kada su Crnoj Gori potrebni dijalog i institucionalne reforme, ovakva retorika ne vodi slobodi, već novim linijama razdvajanja.













