Amer Beganović iz Zenice desetak kilometara od centra grada napravio je malu farmu životinja.
Kaže da, posljednji put kada je brojao, bilo ih je oko 470. Ima tu konja, koza, magaraca, kokoški, patki, guski, te zečeva.
Oformio je i školu jahanja pa mladi i djeca dolaze da uče jahati.
Kaže da je svu ušteđevinu uložio u ovaj posao, a da ga rado posjećuju ljudi sa svih strana.
– Radio sam u centru grada i pobjegao sam od sivila grada da živim na selu. Na ovo me ponukao jedan pas koji je čuvao vikendicu i bilo mi je žao što je sam. Ja sam došao tu s njim, pa smo nabavili kokoške da imamo jaja, pa za njima druge vrste životinja. Sve jedno za drugim – kaže Beganović.
Kaže da mu je najdraže da dolazi jako puno djece koja nemaju dodira inače sa životinjama.
– Puno djece dođe sa strahom. Puno njih je životinju vidjelo na televiziji ili u slikovnici. Neki plaču, boje se, a kada duže vremena provedu onda plačući idu kući jer ne žele da idu. Razbijamo im strah od životinja. Ima i odraslih ljudi koji se boje čak i koka – kaže.
Nema profita, kaže, te da ga ljubav drži u ovoj zanimaciji.
– Radit ću sve dok ne postane samoodrživo i isplativo – pojašnjava.
Kaže da i udomljava životinje koje dovode ljudi sa raznih strana.
– Djeci dosade životinje, ljudi neki ne mogu da ih održavaju, da brinu o njima. Donijeli su mi i mačka koji je bio sa čovjekom koji je umro u stanu i bio tu deset dana, pitali su me hoćeš li ga ti uzeti, ja sam ga uzeo. Nikada mačak nije abio napolju, evo ga tu sad kod mene – kaže.
Pokazuje Amer jarca kojeg zove Šminker sa posebnom frizurom. Priča kako su neke od životinja dobile imena po nekim pjevačima, glumcima, a među njima ima i imena političara.
– Imamo Spahiju koji je ime dobio po ministru obrazovanja ZDK. Bijela koza je Halida, ovan je Rogonja. Imamo Franu, Malenu. Šminkerov djed se zvao Halid, koji je imao bijeli čuperak i ime je dobio po Halidu Muslimoviću. Imamo novu jarada tako da je velika mogućnost da dobiju imena po nekim političarima – priča Beganović.
Kaže da čak odrasli znaju napraviti grešku pa pomiješati konja i magarca, a da djeca uglavnom znaju, gledaju crtane pa uoče da magarac ima veće uši.
Kaže da sve radi iz ljubavi, te da ga sretnim čine osmjesi djece koja ih posjećuju.