Viši sudovi u Kragujevcu, Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Novom Pazaru dobili su posebno opremljene prostorije u kojima će biti omogućeno svjedočenje žrtava i svjedoka krivičnih djela putem audio-video linka, čije korištenje će ubrzo početi, pišu Novosti.
Ova video-konferencijska oprema, vrijedna 150.000 eura, obezbijeđena je u okviru projekta “Podrška žrtvama i svjedocima krivičnih djela u Srbiji”, koji finansira EU i sprovodi Misija OEBS kao partner Ministarstva pravde, a povodom Evropskog dana žrtava kriminala.
Ideja je da žrtve i svjedoci od sada, po procjeni suda ili kada dobiju status posebno osjetljivih svjedoka, umjesto u sudnici, svjedoče putem video-linka u posebnoj prostoriji, uz prisustvo advokata, kojeg mogu dobiti o trošku države, i psihologa, socijalnih radnika ili osoba iz nevladinog sektora osposobljenih za pružanje podrške.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji je u 2019. završen postupak po krivičnoj prijavi za 92.797 punoljetnih počinilaca krivičnih djela, a pravnosnažno je osuđeno njih 28.112, kaže Marija Anđelković iz udruženja ASTRA, članica Radne grupe za izradu Nacionalne strategije za unaprjeđenje položaja žrtava i svjedoka.
Najviše je osuđeno za djela protiv imovine (28 odsto), braka i porodice (14,8 odsto), i zdravlja ljudi (16,1 odsto), ali se tačan broj žrtava ne zna. Na kaznu zatvora od 40 godina pravnosnažno su osuđene četiri osobe. NJih 24,1 odsto dobilo je zatvorsku kaznu, a 57,2 odsto uslovnu.
POSEBNO OSJETLJIVI SVJEDOCI: Zakon o krivičnom postupku dozvoljava da se oštećenom ili svjedoku dodijeli status posebno osjetljivog svjedoka. Na osnovu presuda iz 2019, vidi se da je taj status bio dodijeljen samo u polovini slučajeva. Od 37 oštećenih za sva krivična djela koja su bila predmet analize, 14 osoba je bilo maloljetno. Status posebno osjetljivog svjedoka imalo je samo šestoro, od kojih dva maloljetnika.
Naša sagovornica dodaje da svako u nekom trenutku može postati žrtva ili svjedok krivičnog djela. U pitanju je vrlo traumatično iskustvo, mnogi ubjeđuju sebe da je bolje da ćute…
– Važno je da kada žrtva odluči da djelo prijavi naiđe na odgovarajuću reakciju okoline i institucija. Neodgovarajuća reakcija dovodi do dodatnog nepovjerenja da se djelo uopšte prijavi ili žrtva u toku postupka, zbog pritiska i prijetnji, odustaje. To je jedan od razloga zašto tamna brojka kod pojedinih djela ostaje velika – ističe Anđelkovićeva.
Neodgovarajuća reakcija često dovodi i do sekundarne viktimizacije, odnosno da žrtva ponovo postaje žrtva nerazumijevanja ili osude okoline, medijskog izveštavanja, pa i procedure istrage ili samog suđenja. Prilikom svakog ispitivanja ona doživljava dodatnu traumu, a praksa je pokazala da u prosjeku mora da prepriča svoje užasno iskustvo čak sedam puta od momenta prijave do okončanja postupka!
– Imali smo situacije da žrtva neposredno prije davanja iskaza stoji u istom hodniku ispred sudnice sa onima koji su je prethodinih godina mučili i eksploatisali. To je nekada bilo dovoljno da, iz straha, u samoj sudnici ništa ne kažu. Pored toga, često su u samoj sudnici doživljavale napade okrivljenog, branioca, rodbine… Žrtve kažu da im je najstresnije suočenje sa okrivljenim, koje odbrana često zahtjeva baš u namjeri da ih slomi – kaže Anđelkovićeva.
Veliki korak u sprječavanju sekundarne viktimizacije je upravo svjedočemje putem video-linka. Jednom dat iskaz ne mora tokom postupka da se ponavlja unedogled. Video-linkovi mogu biti korisni i kod svjedočenja na daljinu, pa svjedok može da daje iskaz u jednom gradu, dok se suđenje odvija u drugom. Ovo ubrzava proces i smanjuje troškove.
