Nakon jučerašnjeg povijesnog govora Šaipa Kamberija, oglasio se i srpski predsjednik, prenose brojni mediji pozivajući se na Tanjug.
Na pitanje da prokomentariše, Aleksandar Vučić zapravo nije odgovorio ni na jedno jedino Kamberijevo pitanje. Procentualna zastupljenost Albanaca u državnim institucijama na teritoriji Preševske doline, pitanje neriješenih zločina i činjenica da u glavnom srpskom gradu, u Batajnici i danas imamo masovnu grobnicu Albanaca, kao i sve ostalo o čemu je Kamberi govorio, nisu bili tema Vučićevog odgovora.
Po običaju, današnji srpski predsjednik, inače dokazani gebels Radovana Karadžića 1992. i Slobodana Miloševića 1999., spinovao je izlaganje gospodina Kamberija.
Nisam mu dao ministarsko mesto, jer sam znao da neće govoriti lepo o Srbiji – otprilike je naslov nesuvislog Vučićevog odgovora.
Riječ je o već viđenom pokušaju da se zahjtevi za jednakopravnošću stave u ravan borbe za vlast. Takva neispravna i zlonamjerna kontekstualizacija zapravo ima cilj da devalvira najlegitimnije zahtjeve.
U svakodnevici, to je omalovažavanje recimo zahjteva da se riješi ubistvo Fahrudina Skarepa. Nametanje teze kako neko traži vlast, onda kada govori o brojnim neriješenim zločinima, pa čak i ubistvima srpske policije i vojske, ima najprije i cilj da kod pripadnika ugrožene skupine umanji značaj zahtjeva koje iznose njihovi politički predstavnici.
Kamberi izazvao masovno mucanje inače grlatih srpskih vladajućih političara
Osim toga, Vučić je ovom prilikom uporedio Republiku Kosovo i Srbiju, postavljajući pitanje da li na Kosovu neko smije govoriti kao Kamberi u Beogradu.
Upitao bih: smeju li tako da govore neki drugi i u Prištini i Tirani ili na nekom drugom mestu tako?, kazao je Vučić.
Zarad istine, Srbi u republici Kosovo imaju brojna ustavom garantovana prava, što se tiče i parlamentarne zastupljenosti, ali i učešća u izvršnoj vlasti. Štaviše, kosovska zakonska regulacija predviđa obavezan minimalni broj Srba u parlamentu, zatim i svojevrsno pravo veta u različitim situacijama u Vladi. Ova zakonska rješenja su generalno i iznad prosjeka razvijenih demokratija, a poređenje sa Srbijom već, krajnja je tragikomedija.
To se lahko da provjeriti, uprkos tome što Tanjug i srpska tabloidna propaganda godinama tvrde suprotno.
Također, Aleksandar Vučić je napomenuo da je Šaip Kamberi “izbacio” Srbe iz vlasti u Bujanovcu.
Činjenica je pak, da u Bujanovcu vlada koalicija stranaka koje su pobjedile na izborima. Uprkos višedecenijskom državnom teroru koji je ima cilj da etnički očisti Preševsku dolinu, stranke koje su pobjedile na izborima su na Vučićevu žalost, ipak albanske, a što govori da velikosrpski projekat etničkog čišćenja nije uspio.
Ako je iko izbacio Srbe iz normalnih demokratskih tokova, to je srpska vlast, tzv. reciklirani radikali. Dočim pozitivne reakcije pripadnika srpskog naroda na Kamberijeve nastupe, ne samo onih iz Preševske doline nego i sa šireg područja juga Srbije, govore da zapravo su Srbi iz Bujanovca, ali i iz Vranja itd., jedini Srbi u državi, koji zaista imaju pravog predstavnika u parlamentu.
Šaip Kamberi, predsjednik Poslaničkog kluba Ujedinjena dolina – SDA Sandžaka, jedine opozcije u Srbiji danas.
Na koncu, Vučić je naveo kontradiktornim i to što Kamberi govori o ugroženosti, a ima, Vučićeva je teza, mogućnost da “pred milionskim auditorijumom” govori o istoj. Ovo je naravno, još jedna i logički pogreška i zlonamjerna teza.
Najprije, Kamberijev nastup nije nastup pred “milionskim auditorijem”, nego u najvećem zakonodavnom tijelu države. Istina, postoji taj nacistički kompleks da se u svemu vidi kontekst propagande, ali principi pozitivnog prava, prije svega i tekovine demokratije, na koncu i činjenice, se ne poklapaju sa takvim nacističkim stvarnosti.
Druga stvar, ako i zanemarimo da Skupština nije “milionski auditorijum”, a da nastupi u Skupštini nisu propagandni nastupi, odvažnost nekog Kamberija da kaže istinu, ni tada nije posljedica dobrog stanja u društvu već naprotiv.
Drugim riječima, nisu Vučić i Srbija omogućili Kamberiju da govori, nego je sa tom sposobnošću rođen, mandat da govori u njihovo ime su mu dali građani Preševske doline, a on je naposlijetku dovoljno hrabar da sve ovo i sprovodi.