Krajem 17. stoljeća, prostor današnjeg Sandžaka doživio je duboke promjene usljed velikih ratova koji su potresali čitav Balkan.
Posebno se ističe događaj poznat kao Velika seoba “Starih Srba”, kada su, nakon povlačenja austrijskih trupa i smrti generala Pikolominija 1689. godine, desetine hiljada porodica napustile svoja ognjišta u pravcu sjevera, preko Save i Dunava.
Seoba i ostavljeni krajevi
U tom metežu, hiljade pravoslavnih porodica koje su podržavale austrijsku vojsku, strahujući od osmanske odmazde, odlučuju napustiti svoje kuće i imanja.
Ovaj masovni egzodus ostavio je mnoga sela, pa čak i čitave oblasti, opustošenim i praznim, naročito u krajevima koji danas pripadaju Sandžaku, Metohiji i južnoj Srbiji.
Povratak velikih ilirskih plemena na prastara ognjišta
U tom historijskom preokretu, sudbina je učinila da se velika planinska plemena — Hoti, Kuči, Klimente, Škrijelie, Šalje i druga bratstva — ponovo spuste u doline Sandžaka, gdje su stoljećima ranije već živjela.
Naime, prema starijim predanjima i pisanim izvorima, ova su plemena bila prastanovnici ovih prostora, nastanjena na području tadašnjeg grada Arse (staro ime za Novi Pazar) i njegovog okruženja.
Međutim, dolaskom slavenskih plemena tokom ranog srednjeg vijeka, ova su autohtona bratstva bila potisnuta ka planinskim predjelima Malesije, gdje su, u izolaciji i teškim uslovima, očuvala svoju posebnost, unutrašnju organizaciju i snagu.
Osmanska mudrost i strategija obnove
Osmansko Carstvo, koje se tada uspješno oduprlo napredovanju austrijske vojske, pokazalo je dalekovidnost: umjesto kazne i odmazde, biralo je obnovu i stabilnost.
U sklopu te politike, velikodušno je otvorilo vrata povratku plemena koja su stoljećima ranije potisnuta s tih prostora, te im omogućilo da se nasele na opustošenim područjima koja su njihovi preci nekada naseljavali.
Na taj način, istorija se zatvorila u svoj puni krug — plemena su se vratila na svoja drevna ognjišta, ne kao osvajači, već kao zaštitnici reda, stabilnosti i časti.
Njihova prisutnost doprinijela je obnovi života u Sandžaku, a njihova hrabrost i odanost sultanu osigurali su im povjerenje i ugled.
Doprinos obnovi Sandžaka
U decenijama koje su uslijedile, ova velika bratstva izgradila su nova sela, uspostavila trgovinske veze, i pomogla u konsolidaciji sigurnosti i privrede u regiji. Njihova unutrašnja čvrstina i tradicionalna pravila života unijela su stabilnost i red, a njihova prisutnost postala je sastavni dio novog identiteta Sandžaka.













