Nakon prošlotjedne eskalacije napetosti između Grčke i Tuske u zoni grčkog otoka Krete, gdje je Turska poslala istraživački brod u pratnji svojih vojnih brodova temeljem u prosincu 2019. g. potpisanog tursko-libijskog sporazuma o međusobnom razgraničenju na Sredozemnom moru (koji se u pojedinim zonama preklapa s grčkim isključivim gospodarskim pojasom, i kojega Grčka, Cipar, Egipat, Izrael i EUsmatraju ništavnim), napetost u Istočnom Sredozemlju ne samo da ne popušta nego sve više i jača, o čemu svjedoči i najnovija vijest:
prema navodima katarske televizije Al Jazeera od srijede, 19. kolovoza, Turska je poslala i drugi istraživački brod Yavuz(prvi je bio Oruç Reis) južno od najudaljenijeg grčkog otoka Kastelloriza(udaljenog svega nekoliko kilometara od južne turske obale u regiji Anadolija). Radi se o 230-metarskom brodu za istraživanje podmorja i njegovih energetskih nalazišta, koji se nalazi u pratnji turske vojne flote. Pritom turske pomorske snage upozoravaju kako se „svim brodovima preporuča neulazak u tu zonu,“ u kojoj se obavljaju geološka istraživanja, koja je „zatvorena“ do 15. rujna.
Slika: turski vojni brod
Još svega nedavno u istoj su zoni, samo zahvaljujući žurnoj političkoj reakciji njemačke kancelarke Angele Merkel,koja je obavila blitz-telefonske razgovore s turskim predsjednikom Erdoganom i grčkim premijerom Mitsotakisom, izbjegnuti opasni incidenti s obzirom kako je Grčka tada sve svoje oružane snage podigla na razinu gotovosti i u tu spornu zonu (takvom je smatra samo Ankara) poslala svoje vojne brodove. Prošli tjedan francuski predsjednik Emmanuel Macron snažno je stao uz Grčku i podržao zahtjeve Atene poslane EU da čvrsto stane na njezinu stranu i osudi turske poteze. Štoviše, Francuska je svega dan nakon spomenutog slanja turskih brodova u zonu otoka Krete izvršila zajedničke vojne vježbe s grčkom mornaricom u tom dijelu grčkih voda, a na Cipar poslala i svoja dva lovačka zrakoplova na privremeno baziranje, kao i jedan vojni brod u Grčku. Pariz je, također, od EU zatražio uvođenje protuturskih sankcija zbog „provokativnog ponašanja“ Ankare.
Brodovi turske ratne mornarice trenutačno se nalaze u grčkom isključivom gospodarskom pojasu, a Ankara polaže pravo na pojedine morske zone sukladno spomenutom sporazumu o razgraničenju, potpisanom s libijskom vladom nacionalnog jedinstva u Tripoliju, kojega, osim gore navedenih država ništavnim smatra i suprotna strana u libijskom građanskom ratu koju predvodi Libijska nacionalna vojska (LNA) s istoka zemlje, pod vodstvom generala Khalife Haftara.
Podsjećam kako su početkom kolovoza Grčka i Egipat potpisali međusobni sporazum o razgraničenju svojih isključivih gospodarskih pojasa što je dovelo do eskalacije napetosti s obzirom kako se on preklapa sa spomenutim tursko-libijskim.
Sve to skupa prijeti nastankom velike krize u koju su uvučene mnoge ključne zemlje ne samo te regije, već i šire. Osim toga ovakav razvoj stanja prijeti i dodatnim raskolom unutar euroatlantskih integracija s obzirom kako su i Turska i Grčka vrlo važne članice NATO saveza, prije svega njegovog južnog krila, ali i zbog činjenice kako Sjedinjene Američke Države sada podupiru Tursku u njezinim vojno-političkim potezima na tlu Libije, koji su, opet, potpuno neprihvatljivi za Francusku, Egipat, UAE (koji je, poput Egipta 1979.g., prošloga tjedna potpisao mirovni sporazum i uspostavio diplomatske odnose s Izraelom) i još poneke zemlje EU. Osim toga, vidljivo je, kako za razliku od Njemačke i njezine kancelarke Angele Merkel koja nastoji smiriti stanje – svjesna svih dalekosežnih posljedica nastale krize u Istočnom Sredozemlju koja se ne može zaustaviti samo u tim okvirima – Francuska i predsjednik Macron, suprotno tome, otvoreno staju na stranu Grčke, tražeći od nje da ustraje u svojim zahtjevima i svojim pravima. A kada svemu ovome pridodamo i spomenute Izrael i Egipat, koji također čvrsto podupiru Grčku (a istodobno su i sami veliki bliskoistočni partneri SAD-a), čitav ovaj sigurnosni problem postaje kompliciran do razine nemogućnosti razrješenja na po sve strane zadovoljavajući način (više o svemu ovom moći ćete pročitati u našoj velikoj analizi idućega tjedna).
Zapravo, izlaz iz novonastale situacije (na koju smo mi, na portalu Geopolitika News upozoravali u svojim analizama još u ljeto prošle godine, kada o tome, barem na ovim prostorima, još nitko nije niti znao a kamo li ozbiljno govorio ili na nju upozoravao, vidi poveznicu ispod teksta), sada je moguć isključivo kompromisima, s obzirom kako sve ostalo vodi u visokorizični vojni sukob po sve uključene igrače ali i ne samo njih. Međutim, za kompromise, barem za sada, nitko nije spreman, tim prije što se u ovoj problematici prilično jasno radi i o sukobu međunarodnog prava i „prava jačega“. Naravno, svemu ovome „kumuju“ i vrlo opterećujuće povijesne okolnosti ali i posljeratni mirovni sporazumi i sporazumi o teritorijalnom razgraničenju, koji, naravno, imaju međunarodno-pravni subjektivitet (dok drukčije nije određeno), ali koliko su oni u samoj svojoj prirodi bili pravedni ili koliko ih je u međuvremenu „pojelo“ vrijeme također bi se trebalo uzimati u obzir. Alternativa tome samo je rat, kojega, sasvim sigurno, ne želi nitko – osim, možda, pojedinih usijanih glava, smještenih u svojim udobnim foteljama, daleko od zona sukoba – kojima tuđi životi ionako ne znače ništa.