Tragična sudbina Bošnjaka u Sandžaku tokom Drugog svjetskog rata ispisana je brojnim stranicama krvi i patnje. Jedna od tih priča vezana je za selo Bistricu kod Bijelog Polja, gdje su na Božić 1943. godine četničke jedinice pod komandom Pavla Đurišića i Rada Kordića počinile težak zločin nad lokalnim stanovništvom.
Toga dana, oni koji nisu uspjeli pobjeći – žene, djeca i stariji ljudi – bili su zarobljeni i zatvoreni u kuću poznatog bistričkog kahvedžije Emina Čindraka. Prema svjedočenjima, četnici su planirali da Badnje veče obilježe ubijanjem uglednih Bošnjaka iz Bistrice, dok je ostatak mještana trebao biti spaljen u Eminovoj kući.
Među zarobljenima nalazio se i Mujo Milutinov Poturnjak, 73-godišnji starac iz Mokrog Luga. On je, prema predaji, u mladosti promijenio vjeru i prihvatio islam, ostavši vjeran svojoj novoj vjeri do kraja života.
Kada su ga četnici izveli na trg ispred zapaljene bistričke džamije, jedan lokalni četnik ga je prepoznao i ponudio mu život pod jednim uslovom – da skine i baci svoj fes. Mujo je tada, mirno i dostojanstveno, izgovorio riječi koje su ostale zapamćene:
„Neću vala. Ja sam jednom mijenjao vjeru i dosta.“
Nakon toga, četnik ga je kundakom oborio na zemlju, a zatim ga pred očima ostalih zarobljenih Bistričana ubio hicem iz puške.
Ovaj događaj ispričao je Šećur Brčvak, svjedok zločina, ostavljajući budućim generacijama svjedočanstvo o mučeništvu Muja Milutinova Poturnjaka. Njegova priča i danas živi među Bošnjacima Bistrice i šireg sandžačkog kraja kao primjer nepokolebljive vjere i dostojanstva, ali i kao podsjetnik na stradanja kroz koja je ovaj narod prolazio u vihoru Drugog svjetskog rata.
Danas, kada svjedočimo pokušajima da se podižu spomenici Pavlu Đurišiću, čovjeku pod čijom komandom su počinjeni brojni zločini nad Bošnjacima Sandžaka i muslimanima Crne Gore, sjećanje na Muja Milutinova Poturnjaka postaje još važnije. Njegova žrtva stoji kao nijema opomena da historiju ne smijemo prekrajati i da se žrtve ne mogu ponižavati veličanjem svojih dželata.
Sjećanje na bistričkog šehida i sve nevine žrtve obavezuje današnje generacije da istinu čuvaju od zaborava i da se dostojanstveno odupiru pokušajima historijskog revizionizma.
