U bjelopoljskom selu Radulići nalaze se ostaci spaljene Hajdar-pašine džamije, koja je bez sumnje prva podignuta džamija u ovoj oblasti. Tačna godina gradnje nije poznata jer joj nije pronađen tarih, ali se pretpostavlja da je sagrađena krajem 17. ili početkom 18. vijeka, kada su podignute većina džamija ovog tipa. Džamiju su zapalili četnici 1943. godine. Iz preostalih ruševina može se primijetiti ljepota njene arhitekture, koja nije uobičajena za seoske džamije. Bila je zidana na kube, od krečnjaka i sige, potpođena mermerom, a pokrivena olovom. U blizini se nalaze mekteb i saraj, kao i Hajdar-pašino turbe sa mezarom Hajdar-paše i turbe njegovog bajraktara, čineći tako zanimljiv arhitektonski kompleks.
Džamija spada u red monumentalnih građevina, poput džamije sultan Bajazid Velina II u Herceg Novom, i Husein-pašine džamije u Pljevljima. Danas postoje samo ostaci zidina ove džamije, munareta i turbeta. Riječ je o jednokupolnoj džamiji kvadratne osnove, dimenzija 9,20 x 9,20 metara, sa minaretom podignutom na južnom uglu. Zidovi zdanja, širine 0,95 metara, rađeni su od priklesanog kamena, dok su sve lučne i svodne konstrukcije, kao i minaret, rađene od fino obrađene sige.
Ulaz u džamiju bio je na vrata širine 1,30 metara. Najbolje je očuvan jugoistočni zid na kojem se nalazi mihrab, očuvan u visini od oko 5 metara sa lukom od sige. Vidljivi su ostaci keramičkih akustičkih lonaca. Na objektu se jasno uočavaju ostaci šest velikih prozora (dimenzija 0,95 x 1,70 metara), po dva na sjeverozapadnom i jugoistočnom zidu, te po jedan na bočnim zidovima. Iznad mihraba nalazi se jedan mali, lučno zasvođeni prozor. Minaret je očuvan u visini od oko 10 metara.
Sjeverno od džamije nalaze se ostaci nekada prostranog turbeta dužine 6,60 i širine 6,50 metara, sa zidovima širokim 0,60 metara, rađenim od priklesanog kamena. Unutar turbeta nađeni su fragmenti četiri polomljena nišana, jedan sa fesom, drugi sa turbanom i dvije ploče ukrašene rozetom. Imajući u vidu da se radi o jedinstvenom arhitektonskom spomeniku, hitno treba preduzeti sve neophodne mjere zaštite da se ovaj spomenik sačuva i obnovi. Ostaci ove veleljepne džamije skoro osam decenija opominju nas da joj trebamo vratiti prijašnju ljepotu i funkciju, a istovremeno svjedoče o teškim iskušenjima kroz koja su prolazili Bošnjaci.
